Playdrama, Splitsko ljeto

Glumci uspješno odglumili glumce

Ovogodišnje, šezdeseto, izdanje Splitskog ljeta na splitske kazališne daske dovelo je autorski projekt Ksenije Zec i Saše Božića, predstavu Rebro nastalu prema tekstu Elvisa Bošnjaka.

U nedjelju 20. srpnja, u intimnoj atmosferi dvorišta Vile Dalmacija tražilo se sjedalo više, pa su i stepenice gledališta kao i okolna travnata površina poslužili kao dobra pozicija da se posvjedoči praizvedbi predstave nastale u suradnji Bošnjakovog kazališta PlayDrama i Splitskog ljeta, ali i da se pobliže upozna s osobom glumca, procesom pripreme za predstavu i mukama koje taj proces nosi sa sobom.

– Radi se o tekstu u kojem glumci glume glumce koji glume Astrova, Sonju, Ujaka Vanju i Jelenu Andrejevnu – rekla je prisutnima Ana Karić u uvodnom pozdravu publici, naglasivši da praizvedbu kakvoj su se nadali i trebali svjedočiti nažalost neće imati priliku gledati.

Na jednostavnoj sceni u malo više od sat vremena Elvis Bošnjak, Ana Karić i Anastasija Jankovska otkrili su neke od problema s kojima se glumci susreću u pripremanju nekog komada. S odmicanjem vremena predstave, ti problemi kao da su postali sve univerzalniji, pa su se i gledatelji mogli zamisliti nad rečenicama izrečenima na sceni i povezati ih s nekim situacijama s kojima se svatko susreće.

Bošnjak i sam napominje da je naslov djela aluzija na božansku magiju stvaranja – ovdje glumci stvaraju svoju scensku osobu. Gluma nije samo izvedba naučenog teksta, ona je mnogo više; scenski pokret, ton glasa, dikcija, odlučnost u hodu, geste i mimika. I potrebno je mnogo pokušaja da bi glumac bio zadovoljan stvorenim, da bi sigurno kročio pred publiku i predstavio joj plod svog rada.

Scenski pokret i interakcija, pogotovo između Bošnjaka i Jankovske, otkrivaju nam više o njihovom odnosu nego dijalozi ili monolozi koje izgovaraju. Osobe glumaca, scenske osobe glumaca koji glume Čehovljeve junake, ali i sami Čehovljevi junaci na trenutke su potpuno isprepleteni pa je teško razaznati glumu od improvizacije. Nažalost, Anu Karić kao da nismo imali priliku dovoljno vidjeti na djelu. Nije imala svoju solo točku poput Bošnjaka i Jankovske, koji su dobili prostor da, praćeni glazbenim brojem, pokažu svoje vještine u scenskom pokretu. Karić kao da je ostala u sjeni dvojca Bošnjak – Jankovska, iako je iz viđenog jasno da je riječ o glumici koja vlada svim kategorijama koje čine glumca. Pokazala je to u trenucima kada je poput mentorice vodila Bošnjaka kroz pokušaje stvaranja scenske osobe Astorova.

Svojevrsni vrhunac predstave svakako je Bošnjakova izvrsna plesna točka u kojoj mu je plesni partner jedna obična vinska čaša. Bošnjak se pokazao kao majstor scenskog pokreta i oduševio publiku akrobacijama i vladanjem scenom. Trenuci ispunjeni glazbenim brojevima u kojima glumci koriste scenski prostor, rekvizite i svoja tijela uspjeli su čvrsto povezati Čehovljev i Bošnjakov tekst u jednu cjelinu, u kojoj se glumci sigurno prešetavaju iz uloge u ulogu.

Osim glumačkih ostvarenja, treba napomenuti i doprinos predstavi koji su dali autorica kostima Irena Vodišek Babaja, tvorac glazbe za predstavu Damir Šimunović, scenograf Ozren Bakotić i oblikovatelj svjetla Siniša Jakovčević.

Kristina Tešija

foto: hnk.hr
Tekst je izvorno objavljen na portalu infozona.hr 22. srpnja 2014. godine.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s