HNK Split, Splitsko ljeto

Barufe: Intimna bojna polja

Splitska publika i Goldonijeve Le baruffe chiozzotte (Ribarske svađe) stari su poznanici čiji se dijalog dosad uspješno oslanjao na prepoznatljive motive i humorne situacije u premisi koju već i sâm naslov otkriva; žene i muškarci, arhetipski žitelji neimenovanog ribarskog mjestašca, zapliću se u sukobe i prepirke koje kulminiraju verbalnim i fizičkim obračunima, a koji su potaknuti svakodnevnim preokupacijama u kojima ne nedostaje strasti, ljubomore, zavisti i gramzljivosti.

Ostati u okvirima Goldonijevog predloška i ne odmaknuti od premise, začiniti ju tek pokojom dovitljivom dosjetkom, čini se kao formula za gromoglasan pljesak, grleni smijeh i oduševljenje publike na još jednom Splitskom ljetu. Ipak, Barufeu prilagodbi Predraga Lucića i režiji Vite Taufera, predstava nastala u suradnji čak četiri kazališta (Gledališče Koper, Slovensko stalno gledališče, Istarsko narodno kazalište – Gradsko kazalište Pula i Slovensko narodno gledališče Nova Gorica) odignula se od očekivanog i u poznatu i toliko puta obrađenu priču unijela majstorsku kombinaciju raspisanih replika, jednostavnih, a efektnih vizualnih rješenja i energične izvedbe, kako na verbalnoj, tako i na onoj neverbalnoj razini.

Smješten na, usuđujem se tako napisati, klaustrofobično malenu pozornicu – kvadrat koji više nalikuje boksačkom ringu nego sceni, i sa svih strana okružen gledateljima, glumački je ansambl u preko dva sata predstave razinu izvedbe i zanimanje publike držao na zavidnom nivou. Tome doprinose, a jasno je to već nakon odgledanih prvih nekoliko minuta predstave, gotovo do savršenstva izvježbani dijalozi, ali i glumačko ovladavanje prostorom scene i tijelom.

Kolektiv je ovdje toliko snažan i isprepleten (supružnici, zaručnici, simpatije, braća i sestre, roditelji i djeca…) da se pojedinac gledatelju otkriva tek u brojnim sukobima s ostalim pripadnicima kolektiva. Svađe su nijansirane od onih najmasovnijih u kojima jedna obitelj “ratuje” protiv druge, preko onih najnepravednijih u kojima se kolektiv obrušava (terorizira, kako on to kasnije opisuje) na pojedinca Šimu, do onih najintimnijih, ako ih je moguće takvima nazvati, u kojima, najčešće, ljubavni parovi izmjenjuju trenutke verbalnog nadmetanja, vrijeđanja i fizičkog obračunavanja s iskazivanjem nježnosti i fizičke privlačnosti.

Polifonost glasova u ovoj je verziji Ribarskih svađa prisutna na svim razinama; nastala suradnjom slovenskih, talijanskog i hrvatskog kazališta, hrvatskog i slovenskog redatelja, u izvedbi međunarodnog ansambla koji progovara hrvatskim, slovenskim, talijanskim, mađarskim i njemačkim jezikom, kao i brojnim narječjima i hibridima navedenih jezika (na prijevodu su radile glumice Petra B. Blašković, Patrizia Jurinčič Finžgar i Nataša Tič Ralijan), ova se predstava u koštac hvata s problemima koji su, kako se otkriva, univerzalniji od povijesno-prostorne lokacije u koju je radnja smještena. Maknuta iz Goldonijeve Chioggie i smještena u austrougarsku multinacionalnu zajednicu u Istri, ova zajednica funkcionira kao suptilna metafora Europske unije, tj odnosa moći političara/vlasti i “malog” čovjeka.

Upravo je suptilnost jedan od najvećih aduta ove predstave; uspješno odolijevši prvoloptaškim replikama i trikovima za mase, gradeći napetost i humor kako predstava odmiče, Lucić i Taufer su postigli da se ono gorko i suvremeno polako, ali sigurno, došulja u svijest gledatelja. Ono što započinje kao arhaična prepirka daleka suvremenoj publici, pretvara se u općepoznata mjesta nepravde, prkosa i potrebe za ljudskim kontaktom.

Iako su snažna dijalektalna obojenost i zastupljenost stranih jezika na trenutke ipak bile neprobojne splitskoj publici (čemu nije pomogla ni loša akustika pozornice), ovaj je ansambl dokazao kako kombinacija konteksta i izvrsne glume uspješno dopire do gledatelja. Uostalom, dobra izvedba je dobra izvedba, bila ona na hrvatskom, slovenskom, kineskom ili mađarskom jeziku. A kada svjedočite izvedbi u kojoj se glumci replikama dobacuju nevjerojatnom lakoćom i brzinom (toliko da mi je uvjerljiva pomisao da ništa više ne bih razumjela čak i da su svi glumci čitavo vrijeme govorili hrvatskim standardnim jezikom), u kojoj su svaki izraz lica, kretnja scenom i interakcija s drugim likovima savršeno sinkronizirani, ostaje vam samo da sjedite razgoračenih očiju i razjapljenih usta.

Ono što “spašava stvar” u razumijevanju, osim spomenutih izvrsnih izvedbi, svakako su kontekst i prethodna upoznatost publike s Goldonijevom fabularnom premisom, ali i pojedini likovi koji ipak progovaraju jezikom malo razumljivijim splitskoj publici (tu se svakako ističe lik Šime) i na taj način funkcioniraju kao svojevrsni tumači i prevoditelji detalja koji su vam eventualno promakli.

Smještanje scene i gledališta na pozornicu splitskog HNK-a rezultiralo je naoko spontanim i laganim uključivanjem publike (kojoj nije ni ponuđena opcija izbora, a ipak je to napravljeno tako jednostavno, simpatično i prirodno) u radnju predstave pridržavanjem rekvizita, pomjeranjem na sjedalicama, odgovaranjem na postavljena pitanja i na komentare koje su glumci značajno izgovarali ispod glasa, približivši se gledateljima. Ovakva je neposredna uključenost gledatelja rezultirala stvaranjem još jednog kolektiva u kojem je prisutna splitska publika postala svjedokom i promatračem, ali i svojevrsnim sudionikom barufa i sumještaninom likovima na sceni.

Izvedbe i radnja predstave u ključnim trenucima sitnih intervencija u scenografiju u svrhu promjene mjesta radnje efektno su prekinute songovima (Predrag Lucić, Iztok Mlakar) koji su trenutačno razvedrili oblačne, napete i nasilne situacije na sceni. Damir Halilić Hal potpisuje glazbu koja je, uz dijalekte i narječja, radnju uspješno geografski vezala uz prostor Istre, zahvaljujući istarskom melosu i korištenju elemenata istarske ljestvice u gitarskim skladbama.

Odsutstvo dekorativne kozmetike i sređenih frizura, kao i neugledna, poderana, monokromatska odjeća (kostimografiju potpisuje Barbara Stupica), natopljena znojem i krvlju rezultira vizualnom sirovošću likova koja se preslikava i na replike prepune psovki, kletvi i uvreda, kao i na prisutnost fizičkog obračuna, neprestanog pljucanja i naguravanja. Vizualno, ali i kontekstualno, iz kolektiva likova izdvajaju se tek predstavnici države (dva stražara i sudac, tzv. šjor Kriminal) i na taj način pojačavaju razdvojenost kolektiva “običnog” čovjeka i pojedinaca na vlasti/onih koji izravno služe vlasti.

Dva crna paravana/fasade s prozorima s kojih se (uglavnom) ženski likovi nadvikuju i svađaju, jedini su statični elementi scenografije (Voranc Kumar) na kojoj se gomilaju različiti predmeti, rekviziti i rijetki namještaj (užad/tiramole, oružje, zdjele, metle, papiri, stol i par stolaca…), a mrak kojim su obgrljene tribine poslužio je kao produžetak scene kojim su likovi pretrčavali i izlijetali pred publiku, jednako energično kao što su iz njihovih usta izlijetale replike.

Glumački ansambl čine Gojmir Lešnjak – Gojc, Marjuta Slamič, Rok Matek, Iztok Mlakar, Petra B. Blašković, Elena Brumini, Patrizia Jurinčič Finžgar, Nika Ivančić, Luka Cimprič, Kristijan Guček, Igor Štamulak, Andrej Zalesjak i Gorazd Žilavec. Teško je izdvojiti neku od izvedbi glumačkog ansambla, ali neke su izvedbe u pojedinim scenama ipak izmamile gromoglasan pljesak i oduševljenje publike. Tu se svakako ističe izvedba Iztoka Mlakara u ulozi Serđa koji je otišao korak dalje i publici pokazao kako je za razumijevanje u potpunosti nerazumljivog izgovora nekog vam nepoznatog dijalekta ponekad dovoljno promatrati mimiku lica, govor tijela i slušati tek intonaciju izgovorenog.

Umjesto zaključka dovoljno je napisati da je, sudeći po reakcijama publike nakon happy end-a u kojem su (naizgled ili ne) sve razmirice više ili manje izglađene, Barufe, predstava koja je otvorila dramski dio programa 64. Splitskog ljeta, ljestvicu očekivanja podignula visoko.

Kristina Tešija

foto: splitsko-ljeto.hr

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s