GKL Split, Mali Marulic, osvrti

Mali Marulić: Jednostavnost kao ključ uspjeha

U Splitu se od 9. do 12. travnja održao 12. Festival hrvatske drame za djecu Mali Marulić u organizaciji Gradskog kazališta lutaka Split. Nažalost, uspjela sam pogledati tek dvije predstave čije su izvedbe bile na programu posljednja dva dana festivala, ali upravo na primjeru predstava Avanture maloga Juju (GKL Rijeka) i U potrazi za slovom R (Gradsko kazalište Zorin dom Karlovac) odgovorno tvrdim: jednostavnost je ključ uspjeha!

Gradsko kazalište lutaka Rijeka na Malom je Maruliću sudjelovalo s dvije predstave u konkurenciji; već spomenuta Avanture malog Juju i Zamrznute pjesme, i osvojilo ukupno šest od sedam dodijeljenih nagrada stručnog žirija, a među njima i nagradu za najbolju predstavu u cjelini za predstavu Avanture maloga Juju.

Juju_25

Avanture maloga Juju (u ostatku teksta Avanture) predstava je koja za polazište uzima svima poznatu pjesmu i gradi se na njezinoj melodičnosti i stihovima. Ova je predstava prava oda muzikalnosti, ritmu i jednostavnosti, s odmjerenom dozom humora koji se otkriva u scenskim rješenjima, igrama riječima i vještom korištenju rime. Redateljica Renata Carola Gatica i dramaturginja i glazbenica Ivana Đula oslonile su se na pjesmu i njezinu muzikalnost, dajući im prednost pred narativnim, i uspješno zainteresirale najmlađu publiku, a onu nešto stariju vratile u jednostavne dane vlastitog djetinjstva.

Jednostavna scenografija (Alena Pavlović) koloristički je ujednačena u tonovima bijele i bež boje, materijalima drva i prirodnih tkanina, a na njoj se ističu tek mali Juju (Mario Jakšić) odjeven u zelenu majicu, i različite boje svjetla koje obasjava tkaninu kojom je prekriven stražnji zid pozornice.

U Avanturama sve je, zaista, podređeno ritmičnosti i pjesmi i da kratki dijalozi i songovi nisu ovako vješto i pametno raspisani, vjerujem da bi predstava izgubila na lakoći kojom je obgrljena. U trajanju od nešto više od pola sata, izvedbe glumaca i melodija koja ih gotovo neprestano prati, a koju sami proizvode, bilo pjevušenjem, pjevanjem, pljeskanjem ili sviranjem, spojene su u čvrstu cjelinu koja odaje dojam uigranosti i lišenosti svakih viškova. Svi znamo premisu ove pjesmice, ali sumnjam da je itko od nas mogao znati da se jedna jednostavna pjesmica može ovako dobro postaviti na sceni.

Četveročlani ansambl (Andrea Špindel, Mario Jakšić, Damir Orlić, David Petrović i Zlatko Vicić) izmjenjuje se u ulogama mame Kukunke, tate Tarante i maloga Juju, svima nam poznatih protagonista, ali i brojnih životinja koje Juju obožava, i one jedne koje se boji – krokodila. Krokodil je manifestacija straha s kojom se ova predstava hvata u koštac i uspješno šalje poruku najmlađima o suočavanju sa strahom od nepoznatog učenjem. Juju se približava krokodilu iz dana u dan, hrabro korača prema njegovom mjestu u zoološkom vrtu dok istovremeno priznaje da se boji (djeco, nije sramota priznati vlastite strahove!) Ipak, s vremenom, iščitavajući podatke o krokodilima, učeći o izvoru svoga straha, on se u njemu polako utišava dok u potpunosti ne nestane.

Ansambl kombinacijom pjesme i onomatopeje utjelovljuje pse, krave, vukove, mačke i ribe neprestano koristeći čitav prostor scene i vješto se nadopunjujući u scenskom pokretu (Damian Cortes Alberti) i građenju muzikalnih elemenata glasanjem i sviranjem. Drvene perkusije u nekoliko varijacija upotpunjuju pjesmu i predstavu auditivno obogaćuju bajkovitošću, dok je bijela plahta razvučena između dvije grane došla kao šlag na kraju stvaranju tog dojma; ona je i rijeka u koju upadne Juju i koja ga nosi lijevo – desno i koja krije strašnog krokodila, ali i krokodilovo tijelo koje, u kombinaciji s maskom napravljenom od šiblja, od njega stvara pravu personifikaciju straha.

Avanture maloga Juju zabavna su oda klasičnoj dječjoj pjesmici, predstava koja tijekom trajanja nijednom nije izgubila nit vodilju u glazbenoj osnovi i predstava koja je, naposlijetku, dokazala da je jednostavnost nerijetko previđeno, ali zaista snažno oružje.

web_large_DSC_0049

Druga predstava koju sam imala priliku pogledati, a čija je izvedba zatvorila ovogodišnji Mali Marulić, je U potrazi za slovom R Gradskog kazališta Zorin dom iz Karlovca. Riječ je o predstavi za čiji je tekst Petra Cicvarić nagrađena trećom nagradom Natječaja za najbolji dramski tekst za lutkarsko kazalište i kazalište za djecu Mali Marulić 2017. godine.  Predstavu je režirao Peđa Gvozdić, nagrađena je i s nekoliko nagrada (kostimografija, scenografija, glumačko ostvarenje), a u tekstu u kojem pišem o jednostavnosti dobro dođe kao nekakva vrsta protuteže.

Dramski tekst ove predstave temelji se na jednostavnoj priči namijenjenoj najmlađoj publici; djevojčica Dora krene u kupovinu slova R koje nikako ne uspijeva izgovoriti. Poučena promatranjem roditelja i njihovog ponašanja, ona jednostavno zaključuje: “kada nešto nemaš, otiđeš to kupiti”.

Ipak, jednostavnost premise gubi se tijekom predstave u nekoliko navrata, od kojih je prvi dugačak uvod koji se oslanja na slapstick elemente komedije i ipak pretjerano ponavljanje sekvenci koje, istina, nasmijavaju najmlađu publiku, ali vas umore i natjeraju da se zapitate kada će zaista krenuti ta priča o Dori.

Scenografija (Irena Kraljić) i kostimografija (Morana Petrović) stilski su ujednačene elementima steampunk estetike i neočekivano mračne za jednu lutkarsku predstavu. Humor u replikama dobro posluži kao protuteža ovoj mračnijoj strani, ali oslanjanje na grimase i karikiranje (što verbalno, što fizičko), u kombinaciji sa spomenutom kostimografijom i scenografijom su na trenutke ostavljali dojam zastarjelosti.

Nakon dugačkog uvoda, priča o Dori djeluje požureno i ubrzano, a promjene scena (obiteljski dom, trgovine cipelama, igračkama, supermarket i antikvarijat) u kombinaciji s brzim dijalozima konfuzno, preopterećeno i na trenutke kaotično (songovi, dijalozi, scenski pokret, rekviziti). Ovakve izmjene jedini čvrsti oslonac imaju u ponavljanju slapstick sekvenci četvorca s početka predstave (Furio, Felix, Fobian i Suzana).

Glumački ansambl čine Petra Cicvarić, Sara Ipša, Filip Eldan i Vanja Gvozdić. Cicvarić je, osim Suzane, utjelovila i djevojčicu Doru, i njezina je izvedba najstabilniji, usuđujem se tako napisati, element ove predstave. Ujednačena tijekom cijele izvedbe, najmanje oslonjena na karikaturalnost, Cicvarić je u obje uloge unijela dašak svježine.

Predstava U potrazi za slovom R obraća se prvenstveno roditeljima, piše Cicvarić. Ipak, ponavljanje sekvenci na koje će se tek najmlađi iznova i iznova grleno smijati, a nedostatak doziranog humora u dijalozima koji će se obratiti i starijima (scena u trgovini AS dobar je, ali usamljen primjer) tjeraju me da se pitam koliko će roditelja biti preumorno da bi na kraju izvuklo poruku da djeca sve vide, sve primjećuju i, naposlijetku, od svega najviše trebaju njihovu pažnju.

Kristina Tešija

fotografije: gkl-split.hr, gkl-rijeka.hr, zorin-dom.hr

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s