HNK Split, Splitsko ljeto

Barufe: Intimna bojna polja

Splitska publika i Goldonijeve Le baruffe chiozzotte (Ribarske svađe) stari su poznanici čiji se dijalog dosad uspješno oslanjao na prepoznatljive motive i humorne situacije u premisi koju već i sâm naslov otkriva; žene i muškarci, arhetipski žitelji neimenovanog ribarskog mjestašca, zapliću se u sukobe i prepirke koje kulminiraju verbalnim i fizičkim obračunima, a koji su potaknuti svakodnevnim… Continue reading Barufe: Intimna bojna polja

HNK Split, osvrti

Smije li žena biti prkosna?

Hrvatsko narodno kazalište Split na izmaku kazališne sezone gledateljima je poklonilo uprizorenje Shakespeareove kontroverzne komedije Kroćenje goropadnice u režiji Ivana Plazibata. Već sam naslov, s glagolskom imenicom nastalom od nesvršenog glagola umjesto učestalije verzije s glagolskim pridjevom trpnim (ukroćena, op. a.), otvara vrata mogućim tumačenjima; fokusiranje na proces umjesto na finalni proizvod, odmicanje od pasiva...… Continue reading Smije li žena biti prkosna?

HNK Split, Marulićevi Dani, ZKM

Ono što nedostaje: Što nam to ne da…?

Da ih krenem ispisivati, zauzeli bi većinu ovog teksta. Citati i izreke o "ljudskom srcu koje zadovoljno nikad nije", o dijelovima koji nedostaju, o rupama u nama, u odnosima, u životima, o privatnim čistilištima i paklima, o vrhovima na koje se svakodnevno penjemo i s kojih promatramo sve vlastite probleme; iako djeluju nekako manji s… Continue reading Ono što nedostaje: Što nam to ne da…?

HNK Split, Playdrama

Ubojstvo u klubu Quasimodo: Koje je znanje dobro za čovjeka?

Dinamika izvedbe Bošnjaka i Liverića u potpunosti zaokuplja gledateljevu pažnju, ne ostavljajući mu ni trenutak za predah i misaono lutanje negdje van prostora kluba Quasimodo i okvira zavrzlame u kojoj su se našli Joe 1 i Joe 2. Glavne su vratolomije ovdje ostavljene za polje jezika, dok je scenski pokret sveden na prešetavanje scenom i gestikulaciju

HNK Split, Splitsko ljeto

Prizivanje duhova osobne prošlosti

Dok sam čekala početak predstave Olje Lozica "Prvi put kad sam ti vidjela lice", i promatrala dvoje glumaca smještenih u kružnicu tog prašnjavog tepiha, sve me to, pomalo morbidno, podsjetilo na aktivnost prizivanja duhova koja se uvijek odvija na tlu i koja je vezana uz formu kruga. Na neki je način i ovdje uslijedila ista stvar; Tamara (Olivera Baljak), uz pomoć mladog Karla (Goran Guksić), pokušava prizvati duhove vlastite prošlosti koja joj izmiče zbog bolesti.