blog o kazalištu
Duge dane i noć svaku Živimo u tetrapaku Svakodnevnu ljubav mlaku Primamo u tetrapaku I uz dlaku i niz dlaku Sve je to u tetrapaku. Ovim stihovima započinje predstava Paralelni svjetovi, nastala prema istoimenoj drami Mira Gavrana, a koja je u petak 30. studenog doživjela svoju premijeru u splitskom Hrvatskom narodnom kazalištu. Režiju splitske produkcije… Continue reading Paralelni svjetovi: Nitko ne može imati sve
Tko bi rekao da su “današnja djeca” sposobna govoriti o ljubavi, prijateljstvu, izdaji, dobru i zlu, racionalnosti i sanjarenju s takvom lakoćom, takvom univerzalnošću koja sasvim lagano iskače iz okvira tinejdžerskih godina i ulazi u glave prisutnih gledatelja podsjećajući ih na neke trenutne dileme, neke prošle događaje, neke teme koje svakog čovjeka, prije ili kasnije, dodirnu i na trenutak mu izmijene putanju kojom mu je život dotad tekao.
Prostor kluba Quasimodo pružio je savršeno okružje za gotovo voajersko promatranje intime ljubavnika čiji odnos varira od komičnog plesa, preko strastvenog ljubljenja do tučnjave tek desetak centimetara od publike.
Zubobolja je poslužila kao prst koji je gurnuo domino pločice i tako započeo razotkrivanje brojnih boljki naše svakodnevice: otuđenost, manjak ljudskosti, trčanje za profitom, opijati, prostitucija.
Trenuci ispunjeni glazbenim brojevima u kojima glumci koriste scenski prostor, rekvizite i svoja tijela uspjeli su čvrsto povezati Čehovljev i Bošnjakov tekst u jednu cjelinu, u kojoj se glumci sigurno prešetavaju iz uloge u ulogu.
