blog o kazalištu
Zrna smo u masi, gomili mesa šta se mijesi poput tijesta zbog viših interesa kalkulacije, eksploatacije kapital je pitar cvita demokracije. Petnaest je godina prošlo od albuma Maxon Universal splitskog TBF-a, a meni se ovaj refren zavrtio u glavi nakon ponovno pogledane predstave Povišica Georgesa Pereca na Sceni 55 splitskog Hrvatskog narodnog kazališta. Predstava koja je… Continue reading Povišica: što ako…?
Duge dane i noć svaku Živimo u tetrapaku Svakodnevnu ljubav mlaku Primamo u tetrapaku I uz dlaku i niz dlaku Sve je to u tetrapaku. Ovim stihovima započinje predstava Paralelni svjetovi, nastala prema istoimenoj drami Mira Gavrana, a koja je u petak 30. studenog doživjela svoju premijeru u splitskom Hrvatskom narodnom kazalištu. Režiju splitske produkcije… Continue reading Paralelni svjetovi: Nitko ne može imati sve
Tko bi rekao da su “današnja djeca” sposobna govoriti o ljubavi, prijateljstvu, izdaji, dobru i zlu, racionalnosti i sanjarenju s takvom lakoćom, takvom univerzalnošću koja sasvim lagano iskače iz okvira tinejdžerskih godina i ulazi u glave prisutnih gledatelja podsjećajući ih na neke trenutne dileme, neke prošle događaje, neke teme koje svakog čovjeka, prije ili kasnije, dodirnu i na trenutak mu izmijene putanju kojom mu je život dotad tekao.
Prostor kluba Quasimodo pružio je savršeno okružje za gotovo voajersko promatranje intime ljubavnika čiji odnos varira od komičnog plesa, preko strastvenog ljubljenja do tučnjave tek desetak centimetara od publike.
Zubobolja je poslužila kao prst koji je gurnuo domino pločice i tako započeo razotkrivanje brojnih boljki naše svakodnevice: otuđenost, manjak ljudskosti, trčanje za profitom, opijati, prostitucija.
Trenuci ispunjeni glazbenim brojevima u kojima glumci koriste scenski prostor, rekvizite i svoja tijela uspjeli su čvrsto povezati Čehovljev i Bošnjakov tekst u jednu cjelinu, u kojoj se glumci sigurno prešetavaju iz uloge u ulogu.
