blog o kazalištu
Proba orkestra (Prova d'orchestra), Fellinijev film iz 1978., četrdeset godina kasnije doživio je svoju kazališnu adaptaciju u Zagrebačkom kazalištu mladih. Izmješten iz Italije, osuvremenjen i adaptiran za hrvatsku društveno-političku stvarnost i domaću publiku, ovaj je film na kazališne daske postavljen u režiji Edvina Liverića, koji potpisuje i scenografiju, dok je dramaturgiju odradila Nina Mitrović. Fellinijev… Continue reading Proba orkestra: mane pojedinca kao mane društva
Kratka, intimna crtica, kazališna minijatura, dobra kratka priča koja više pitanja otvori nego što na njih odgovori, priča toliko specifična da postane uopćena... Kazališna predstava Susret, koju je napisala i režirala Nina Mitrović, upravo je ovo. Prozor u obiteljsku intimu lišen velikih dramskih zaokreta, preglumljavanja i oslanjanja na išta osim na elementarne faktore: izvrstan tekst,… Continue reading Susret: smije li muškarac biti ranjiv?
U Splitu se od 9. do 12. travnja održao 12. Festival hrvatske drame za djecu Mali Marulić u organizaciji Gradskog kazališta lutaka Split. Nažalost, uspjela sam pogledati tek dvije predstave čije su izvedbe bile na programu posljednja dva dana festivala, ali upravo na primjeru predstava Avanture maloga Juju (GKL Rijeka) i U potrazi za slovom… Continue reading Mali Marulić: Jednostavnost kao ključ uspjeha
Nina Simone je 1966. godine izvela svoju verziju tada dvadeset godina stare pjesme Don't Explain Billie Holiday i Arthura Herzoga Jr-a. Priča kaže da je Billie ovu pjesmu napisala nakon što se njezin suprug Jimmy Monroe jednu večer vratio kući s tragovima ruža na ovratniku. Ninina obrada otvara predstavu Obitelj koja je premijerno izvedena u… Continue reading Obitelj: Na što se svijet svodi?
Konflikti i problemi koji su se zaredali u šezdesetak minuta predstave adresirali su brojne probleme kroz koje adolescenti i roditelji prolaze iz dana u dan, ali i dokazali da je istinita ona slavna Tolstojeva da su sve sretne obitelji nalik jedna na drugu, dok je svaka nesretna obitelj nesretna na svoj način.
Trenuci ispunjeni glazbenim brojevima u kojima glumci koriste scenski prostor, rekvizite i svoja tijela uspjeli su čvrsto povezati Čehovljev i Bošnjakov tekst u jednu cjelinu, u kojoj se glumci sigurno prešetavaju iz uloge u ulogu.
