blog o kazalištu
Žica, taj tanki, ubojiti, sveprisutni materijal koji istovremeno, svakodnevno spašava i ubija suvremenog čovjeka. Od električne struje i telekomunikacija, preko korisnog materijala pa sve do umjetnosti; žica kao element i motiv u sebi nosi metaforičko značenje koje svoje najveće ekstreme doživljava, usudila bih se napisati, upravo u umjetnosti i ogradi od bodljikave žice. S jedne… Continue reading Djevojčica sa žicama: Što je Europa?
U Splitu se od 9. do 12. travnja održao 12. Festival hrvatske drame za djecu Mali Marulić u organizaciji Gradskog kazališta lutaka Split. Nažalost, uspjela sam pogledati tek dvije predstave čije su izvedbe bile na programu posljednja dva dana festivala, ali upravo na primjeru predstava Avanture maloga Juju (GKL Rijeka) i U potrazi za slovom… Continue reading Mali Marulić: Jednostavnost kao ključ uspjeha
The greatest self is a peaceful smile, that always sees the world smiling back.* Gledanje predstave koja je u prvom redu namijenjena djeci nikako, barem u mojem slučaju, ne može biti jednako gledanju predstave namijenjene zreloj publici. Odlasci na takve predstave u meni još uvijek bude ushit jer znam da jedino što mogu sa sigurnošću očekivati jest nešto… Continue reading Mali rakun: i strah i hrabrost žive u nama
Pripovijedati o onome što znaš, a pogotovo o onome što ti je osobno poznato i dio tebe, na prvi pogled čini se lakim činom. Nabrajanje činjenica, izvlačenje detalja i opisivanje konteksta djeluje nam prirodno, gotovo mehanički na svakodnevnom planu progovaramo o vlastitoj povijesti, o situacijama koje su nas obilježile i formirale i tome, najčešće, ne… Continue reading Domaši: svijet je prepun rupa
Svakoga od nas ponese, ma koliko se trudili biti iznad toga i željeli uhvatiti pravu bit blagdana, cijeniti trenutke, ulagati u druženja, stvarati uspomene koje neće biti oslonjene na materijalno i monetarno. Dobro mi znamo da nas neće taj novi kaput, tenisice, mobitel... usrećiti. Neće promijeniti ništa bitno, pružit će nam trenutačno zadovoljstvo, ispuniti nam… Continue reading Pipo piše Djedu Mrazu
Postoji nešto vječno u radu s djecom, nešto što nikakvi trendovi i nove tehnologije ne mogu promijeniti, nešto na što možete gotovo u potpunosti računati; živi kontakt i razgovor s djecom uvijek će uroditi iznenađujućim (i, nerijetko, urnebesno smiješnim) odgovorima na pitanja kojima ih odrasli pokušavaju motivirati na razmišljanje, komunikaciju i otvaranje njima novim, drugačijim idejama.… Continue reading Ružno pače i otključavanje mašte
Svi ih imamo, bile one uokvirene, zgužvane u nekoj kutiji s drugim fotografijama ili pohranjene tek u sjećanju; zajednička fotografija razreda često posluži kao podsjetnik da smo postojali u nekom vremenu kojeg se više ne sjećamo, u nekoj verziji koju pamtimo tek iz priča i s fotografija. Na tim smo fotografijama nasmiješeni ili namrgođeni, gotovo… Continue reading Moj, tvoj, naš razred
