blog o kazalištu
Žica, taj tanki, ubojiti, sveprisutni materijal koji istovremeno, svakodnevno spašava i ubija suvremenog čovjeka. Od električne struje i telekomunikacija, preko korisnog materijala pa sve do umjetnosti; žica kao element i motiv u sebi nosi metaforičko značenje koje svoje najveće ekstreme doživljava, usudila bih se napisati, upravo u umjetnosti i ogradi od bodljikave žice. S jedne… Continue reading Djevojčica sa žicama: Što je Europa?
U Splitu se od 9. do 12. travnja održao 12. Festival hrvatske drame za djecu Mali Marulić u organizaciji Gradskog kazališta lutaka Split. Nažalost, uspjela sam pogledati tek dvije predstave čije su izvedbe bile na programu posljednja dva dana festivala, ali upravo na primjeru predstava Avanture maloga Juju (GKL Rijeka) i U potrazi za slovom… Continue reading Mali Marulić: Jednostavnost kao ključ uspjeha
Pripovijedati o onome što znaš, a pogotovo o onome što ti je osobno poznato i dio tebe, na prvi pogled čini se lakim činom. Nabrajanje činjenica, izvlačenje detalja i opisivanje konteksta djeluje nam prirodno, gotovo mehanički na svakodnevnom planu progovaramo o vlastitoj povijesti, o situacijama koje su nas obilježile i formirale i tome, najčešće, ne… Continue reading Domaši: svijet je prepun rupa
Postoji nešto vječno u radu s djecom, nešto što nikakvi trendovi i nove tehnologije ne mogu promijeniti, nešto na što možete gotovo u potpunosti računati; živi kontakt i razgovor s djecom uvijek će uroditi iznenađujućim (i, nerijetko, urnebesno smiješnim) odgovorima na pitanja kojima ih odrasli pokušavaju motivirati na razmišljanje, komunikaciju i otvaranje njima novim, drugačijim idejama.… Continue reading Ružno pače i otključavanje mašte
Svi ih imamo, bile one uokvirene, zgužvane u nekoj kutiji s drugim fotografijama ili pohranjene tek u sjećanju; zajednička fotografija razreda često posluži kao podsjetnik da smo postojali u nekom vremenu kojeg se više ne sjećamo, u nekoj verziji koju pamtimo tek iz priča i s fotografija. Na tim smo fotografijama nasmiješeni ili namrgođeni, gotovo… Continue reading Moj, tvoj, naš razred
Svi smo, vjerujem, upoznati s konceptom i likom; ako nešto šuška, znamo iz čije klupe dolazi, ako će netko biti upozoren, velika je vjerojatnost da znamo o kome je riječ, vidimo li šmrkavo, uplakano dijete kako zaprljanih hlača trči prema školi, gotovo smo stopostotno sigurni da znamo tko ga je gurnuo. Bio kriv ili ne,… Continue reading Grga Čvarak: Vezice se mogu vezati na sto načina!
Premda neprirodne za djecu starosti od deset do petnaest godina, iako pojednostavljene, Shakespeareove rečenice nizale su se u monolozima i dijalozima toliko jednostavno i obogaćene za dozu dječjeg neiskvarenog humora da je glasni smijeh bio od samog početka predstave treći sudionik ovog događanja, uz očekivani duo glumci-publika.
