HNK Split, osvrti

Kušnja: postoje li suvremene vještice?

One pišu, javno govore, prilično su hrabre, usuđuju se biti ekscentrične, znatiželjne su, prodorne i nezavisne. Otkad je primijećeno njihovo postojanje u javnosti bile su osporavane, ali i utjecajne. I to je vjerojatno ono što ovdašnju duboko patrijarhalnu, heroičku, kolektivističko-mizoginičnu i nacionalno homogeniziranu sredinu iritira iznad granice snošljivosti. Konačno su proglašene onime što jesu; ''Vještice!'',… Continue reading Kušnja: postoje li suvremene vještice?

Playdrama, Quasi Teatar

Trešnja: kakofonija kućanstva

Što je dom, što je kuća, što je obitelj? Stvaraju li se čvrste definicije ovih pojmova već za vrijeme djetinjstva, jesu li podložne modifikacijama i mijenjaju li se kako se mijenjaju osobe koje ih definiraju? Postoji li obiteljski dom kao sigurna luka čak i kada odrastemo i napustimo ga samo da bismo mu se vratili… Continue reading Trešnja: kakofonija kućanstva

GKL Split, osvrti

Moj, tvoj, naš razred

Svi ih imamo, bile one uokvirene, zgužvane u nekoj kutiji s drugim fotografijama ili pohranjene tek u sjećanju; zajednička fotografija razreda često posluži kao podsjetnik da smo postojali u nekom vremenu kojeg se više ne sjećamo, u nekoj verziji koju pamtimo tek iz priča i s fotografija. Na tim smo fotografijama nasmiješeni ili namrgođeni, gotovo… Continue reading Moj, tvoj, naš razred

HNK Split, osvrti

Smije li žena biti prkosna?

Hrvatsko narodno kazalište Split na izmaku kazališne sezone gledateljima je poklonilo uprizorenje Shakespeareove kontroverzne komedije Kroćenje goropadnice u režiji Ivana Plazibata. Već sam naslov, s glagolskom imenicom nastalom od nesvršenog glagola umjesto učestalije verzije s glagolskim pridjevom trpnim (ukroćena, op. a.), otvara vrata mogućim tumačenjima; fokusiranje na proces umjesto na finalni proizvod, odmicanje od pasiva...… Continue reading Smije li žena biti prkosna?

Splitsko ljeto

Aziz ili Kada će podčinjeni progovoriti?

Teško se bilo oteti dojmu da se publika dobro zabavila i nasmijala sirovom humoru i igri riječima karakterističnima za Lucićevo stvaranje. Malograđanski svatovi odjednom nisu više bili samo likovi na sceni – pridružio im se svaki cerek iz publike kojim su spremno dočekane njihove predrasude.