Marulićevi Dani, osvrti

Kazališne predstave kao test strpljenja publike

Među dvanaest gostujućih predstava na 29. Marulićevim danima, od kojih sam uspjela pogledati njih jedanaest, dvije se ističu svojim formatom, pristupom kazališnoj formi i odnosom prema publici. Stoga im posvećujem jedan zajednički tekst, potaknuta blagim strahom da o svakoj mogu više razmišljati, nego napisati. Riječ je o predstavama Ispravci ritma, nastaloj u koprodukciji BADco., Drame… Continue reading Kazališne predstave kao test strpljenja publike

Marulićevi Dani, osvrti

Ciganin, ali najljepši: Uvijek može drukčije, samo je teško

Uvijek je problematično to progovaranje u ime drugoga; tanka je granica davanja glasa i oduzimanja istoga – govorenje za, govorenje u ime, govorenje umjesto… brojne su varijacije na temu. Kristian Novak je u svom romanu Ciganin, ali najljepši progovorio u ime Roma (kako kolektiva, tako i pojedin(a)ca), ali i u ime izbjeglica iz tog nekog… Continue reading Ciganin, ali najljepši: Uvijek može drukčije, samo je teško