blog o kazalištu
The greatest self is a peaceful smile, that always sees the world smiling back.* Gledanje predstave koja je u prvom redu namijenjena djeci nikako, barem u mojem slučaju, ne može biti jednako gledanju predstave namijenjene zreloj publici. Odlasci na takve predstave u meni još uvijek bude ushit jer znam da jedino što mogu sa sigurnošću očekivati jest nešto… Continue reading Mali rakun: i strah i hrabrost žive u nama
Osamljenost ne bira svoju žrtvu; bili vi visoki ili niski, mršavi ili bucmasti, crni ili plavi, stari ili mladi – osamljenost udara bez obzira na sve, zgrabi te bio ti okružen ljudima, popularan, omiljen i uspješan u svemu čega se dotakneš. Osamljenost je subjektivna i nitko ti nema pravo reći da nisi osamljen ako se… Continue reading Nijedno dite nije škoj
Ako bi sadržaj koji nudimo najmlađima trebao educirati, ohrabriti i motivirati, onda se traganje za o po(r)ukom književnog teksta, filma i/ili kazališne predstave nameće kao logičan zaključak odgledanog i pročitanog. Što će dijete izvući iz konzumiranog, što će ponijeti sa sobom u svijet i odrastanje? Predstava Šporki Špiro i Neposlušna Tonka, nastala u režiji Ivana… Continue reading Oj, nađi koji glas je tvoj!
