Teško se bilo oteti dojmu da se publika dobro zabavila i nasmijala sirovom humoru i igri riječima karakterističnima za Lucićevo stvaranje. Malograđanski svatovi odjednom nisu više bili samo likovi na sceni – pridružio im se svaki cerek iz publike kojim su spremno dočekane njihove predrasude.
Svejedno, priča o jedinki koja je drugačija, neshvaćena i odbačena u svijetu koji sve procjenjuje kroz korisnost, novac i reprezentativnost, uspjeva isplivati i kada se stavi u kazališne okvire. Čini mi se da je tako prije svega zbog niza suprotnosti koje se isprepliću na sceni i u izvedbama.
Zubobolja je poslužila kao prst koji je gurnuo domino pločice i tako započeo razotkrivanje brojnih boljki naše svakodnevice: otuđenost, manjak ljudskosti, trčanje za profitom, opijati, prostitucija.
