blog o kazalištu
The greatest self is a peaceful smile, that always sees the world smiling back.* Gledanje predstave koja je u prvom redu namijenjena djeci nikako, barem u mojem slučaju, ne može biti jednako gledanju predstave namijenjene zreloj publici. Odlasci na takve predstave u meni još uvijek bude ushit jer znam da jedino što mogu sa sigurnošću očekivati jest nešto… Continue reading Mali rakun: i strah i hrabrost žive u nama
Što je dom, što je kuća, što je obitelj? Stvaraju li se čvrste definicije ovih pojmova već za vrijeme djetinjstva, jesu li podložne modifikacijama i mijenjaju li se kako se mijenjaju osobe koje ih definiraju? Postoji li obiteljski dom kao sigurna luka čak i kada odrastemo i napustimo ga samo da bismo mu se vratili… Continue reading Trešnja: kakofonija kućanstva
Svi ih imamo, bile one uokvirene, zgužvane u nekoj kutiji s drugim fotografijama ili pohranjene tek u sjećanju; zajednička fotografija razreda često posluži kao podsjetnik da smo postojali u nekom vremenu kojeg se više ne sjećamo, u nekoj verziji koju pamtimo tek iz priča i s fotografija. Na tim smo fotografijama nasmiješeni ili namrgođeni, gotovo… Continue reading Moj, tvoj, naš razred
Svi smo, vjerujem, upoznati s konceptom i likom; ako nešto šuška, znamo iz čije klupe dolazi, ako će netko biti upozoren, velika je vjerojatnost da znamo o kome je riječ, vidimo li šmrkavo, uplakano dijete kako zaprljanih hlača trči prema školi, gotovo smo stopostotno sigurni da znamo tko ga je gurnuo. Bio kriv ili ne,… Continue reading Grga Čvarak: Vezice se mogu vezati na sto načina!
Koliko god ju ograničavali i gušili, odnosi i uloge po kojima gradi svakodnevicu nerijetko su uporište njenog identiteta, koji je jednako vrijedan bez obzira je li riječ o nezadovoljnoj supruzi, izmorenoj majci, eklektičnoj starici ili pohlepnoj poduzetnici.
