Splitsko ljeto

Lampedusa beach – krivi smo (i) mi

Nina Violić majstorski je iznijela monolog istovremeno pokazavši izvrsno vladanje vlastitim tijelom i prostorom scene. Već sama njena prisutnost na pozornosti, još prije izgovorene prve riječi monodrame, ovladala je prostorom Dioklecijanovih podruma, kao i publikom koja je, činilo se, u jednom dahu odslušala i odgledala ovu predstavu.

HNK Split, Splitsko ljeto

Prizivanje duhova osobne prošlosti

Dok sam čekala početak predstave Olje Lozica "Prvi put kad sam ti vidjela lice", i promatrala dvoje glumaca smještenih u kružnicu tog prašnjavog tepiha, sve me to, pomalo morbidno, podsjetilo na aktivnost prizivanja duhova koja se uvijek odvija na tlu i koja je vezana uz formu kruga. Na neki je način i ovdje uslijedila ista stvar; Tamara (Olivera Baljak), uz pomoć mladog Karla (Goran Guksić), pokušava prizvati duhove vlastite prošlosti koja joj izmiče zbog bolesti.

Playdrama, Splitsko ljeto

Glumci uspješno odglumili glumce

Trenuci ispunjeni glazbenim brojevima u kojima glumci koriste scenski prostor, rekvizite i svoja tijela uspjeli su čvrsto povezati Čehovljev i Bošnjakov tekst u jednu cjelinu, u kojoj se glumci sigurno prešetavaju iz uloge u ulogu.