HNK Split, Marulićevi Dani, osvrti

Izazov kazališne adaptacije kultnog filma

Više od dvadeset godina prošlo je od prvog prikazivanja najgledanijeg hrvatskog filma od osamostaljenja, britke komedije koja se humorom usudila otvoriti neka pitanja, ironizirati teme koje su imale predznak nedodirljivosti i gledatelju pružiti zabavan odmak od teških i problematičnih tema koje su godinama ispunjavale novinske stupce i televizijske i radijske etere. Film Kako je počeo rat na mom otoku ušao je u opću kulturu, poznate fraze ušuljale su se u svakodnevni govor i reference na ovu komediju, čini se, s godinama ne gube na snazi i relevantnosti.

Postaviti ovakav hit na kazališne daske, prilagoditi ga takvom prostoru i formatu, nije lagan zadatak. Teret uspjeha koji ovaj film nosi sa sobom postavlja letvicu očekivanja visoko; slijepo praćenje originala jednako je sklisko područje kao i svako odmicanje i intervencije.

Predstava kazališta Gavella, nastala u koprodukciji s Hrvatskim narodnim kazalištem Šibenik, čini se da je, ako je suditi po reakcijama publike, uspjela u ovom teškom zadatku. Ljubitelji filma koji su posjetili predstavu dobili su ono po što su došli; prisjećanje na ovaj hit, ponovni susret s nekim kultnim scenama i rečenicama i više nego dovoljno smijeha. Onaj drugi dio publike, koji će predstavu pogledati vođen znatiželjom da provjeri koliko je izvedivo prevesti priču iz filmskog u kazališni format, možda će napustiti gledalište s osjećajem da je ostao zakinut za nešto. Teško je adresirati o čemu je riječ, ali, iako je ova predstava korektna po svim parametrima, nakon spuštanja zastora ostaje u zraku taj osjećaj nedovršenosti. Nešto s čime se nećete suočiti nakon odgledanog filma.

Film Ive i Vinka Brešana u kazališnoj je verziji režirao Dražen Ferenčina, a scenarij je uspješno adaptirala Željka Udovičić Pleština. Scenografskom intervencijom (Dragutin Broz) dva glavna mjesta radnje filma, kasarna i pozornica malog otočkog mjesta na kojoj se odvija prigodni program koji za cilj ima nagovoriti Aleksu (Janko Rakoš) na predaju, funkcionalno koegzistiraju na sceni, kako u odvojenim scenama, tako i u onima međusobne komunikacije između ova dva “tabora”. Kostimografija (Sara Lovrić Caparin) nenametljivo zaokružuje mjesto i vrijeme radnje, a glazba Mate Matišića izvrsno funkcionira u trenucima promjena scena dok njena vedrina i zaigranost dodatno pojačavaju ironiju ove priče.

Predstava je svedena na najpoznatije scene iz filma pa na trenutke više podsjeća na foršpan nego na cjelovitu priču. Sada već kultnu “skuvala san ti paštašutu” Aleksina supruga Lucija (Franka Klarić) izgovara već pri početku predstave, dajući gledatelju do znanja da ova kazališna adaptacija ne namjerava preskočiti nijedan od najpoznatijih dijelova filma.

Izvrsna izvedba ansambla i uspješna adaptacija scenarija rezlutirali su kvalitetnim humorom dostojnim filmskog izvornika; nema ni traga karikaturalnosti u portretiranju likova, iako su se likovi Alekse i Vojnika Albanca (Ivan Grčić) u nekoliko trenutaka opasno približili toj granici. U izvedbama svakako se ističu Jakov Bilić kao Roko Papak i Nenad Cvetko kojemu je pripala uloga Murka Munite, ali i Boris Svrtan u ulozi Blaža Gajskog, koji je s odmicanjem predstave kupio sve više simpatija publike. U ostalim ulogama našli su se Šime Bubica kao Sven Gajski, Igor Kovač kao Martin, Anica Kovačević kao Spomenka, Nikola Baće kao Vojnik Šćepanović i Zoran Gogić kao Dante.

Predstava Kako je počeo rat na mom otoku svakako će vas nasmijati i zabaviti i to je sasvim dovoljno za svakog obožavatelja ove priče i filma iz 1996. godine. Ipak, ona doza grubosti i ironije koje film ponosno nosi na leđima u predstavi je izostala, kao i direktna kritika, što je i shvatljivo uzmemo li u obzir vremenski odmak. Pokušaj da se nešto nalik oštoj kritici na društvenu zbilju vremena koje je uslijedilo nakon te ’91. provuče kroz predstavu, ostao je, čini se samo na (dobrom) pokušaju. Završno slavlje na pozornici tako prate rečenice iz nacionalnih vijesti, a koje progovaraju o aferi Todorić i emigracijama, ali ipak ne ostavljaju dojam dovoljno snažne i direktne kritike i trenutačno se izgube svršetkom predstave.

Kristina Tešija

foto: hnk-split.hr

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s